Pristup pravdi

utorak, 24. jun 2014.

Praxis podneo Inicijativu za ocenu ustavnosti člana 85, stava 2 Zakona o parničnom postupku

Dana 23. maja 2014. godine, Narodna skupština je usvojila set pravosudnih zakona, koji su u skupštinsku proceduru ušli po hitnom postupku, bez javne rasprave i bez konsultacija stručne javnosti. Brojne nevladine organizacije su izrazile zabrinutost upućujući otvoreno pismo povodom izmena i dopuna niza pravosudnih zakona, zahtevajući da se povuku iz skupštinske procedure, ukazujući na to da neke od predloženih mera mogu dovesti do pravne nesigurnosti i nejednakosti građana pred zakonom, čime će se ugroziti osnovno pravo građana na dostupnost pravne zaštite i produbiti ionako veliko nepoverenje u pravni sistem, pravnu državu i vladavinu prava u Srbiji. Međutim, reakcija civilnog sektora nije uticala na proces usvajanja zakona.

Ubrzo potom, usledila je i prva inicijativa za ocenu ustavnosti člana 85, stava 2 Zakona o parničnom postupku, koju je Praxis uputio Ustavnom sudu, zbog uskraćivanja prava na pravično suđenje određenim grupama lica, propisivanjem nelegitimnih i nesrazmernih ograničenja i ugrožavanja ustavnog principa o jednakosti pravne zaštite pred sudovima i drugim državnim organima.

Naime, članom 4 Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, koji je stupio na snagu 31. maja 2014. godine, dopunjen je član 85 tako što je dodat novi stav 2 na osnovu koga „punomoćnik fizičkog lica može biti advokat, krvni srodnik u pravoj liniji, brat, sestra ili bračni drug, kao i predstavnik službe pravne pomoći jedinice lokalne samouprave koji je diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom“.

Time se nameću ograničenja za čitave grupe lica, kao što su pravno nevidljiva lica, koja pripadaju najčešće ranjivim društvenim grupama, koja nemaju pravno obrazovanje u meri koja je neophodna da bi mogli da zastupaju svoje interese pred sudom, a ne mogu da angažuju ni punomoćnika po članu 85, stav 2 ZPP, koji se primenjuje i u vanparničnom postupku. Samim tim što nemaju dovolјno novčanih sredstava za angažovanje advokata, ne postoji mogućnost ni da angažuju predstavnika službe pravne pomoći jedinice lokalne samouprave, jer delotvoran sistem besplatne pravne pomoći još uvek ne postoji. Pored njih, lica koja nemaju živih krvnih srodnika iz člana 85, stav 2 ZPP-a, a nisu u braku i slabijeg su imovnog stanja takođe ostaju uskraćena u pravu na pristup sudu. To se odnosi i na lica koja žive u vanbračnoj zajednici, a nemaju živih krvnih srodnika iz člana 85, stav 2 ZPP-a i slabijeg su imovnog stanja. Po članu 62, stav 5 Ustava vanbračna zajednica se izjednačava sa brakom u skladu sa zakonom. Ne vidi se razlog zbog kojeg bi bračni partneri mogli jedan drugog da zastupaju u parničnom postupku, a vanbračnim partnerima je to pravo uskraćeno.

Podsećanja radi, član 85 ZPP-a je već bio predmet ocene ustavnosti kada je utvrđena neustavnost njegovih odredbi u stavu 1 u delu koji glasi „koji mora da bude advokat“ i u stavu 2 na osnovu koga “stranku mora da zastupa advokat u postupku po vanrednim pravnim lekovima, izuzev ako je sama advokat”. Odlukom od 23. maja 2013. godine, Ustavni sud je utvrdio da zastupanje od strane advokata, dakle lica kome je pružanje pravne pomoći profesija, a ne nekog drugog, po prirodi stvari, predstavlja finansijski teret za zastupanog, a državu stavlja u aktivnu ulogu da obezbedi pristupačan pravni postupak za utvrđivanje prava i obaveza koja su regulisana propisima. Konkretno, ostvarenje prava na besplatnu pravnu pomoć dovedeno je u pitanje za širok krug ugroženih lica, među kojima su pravno nevidljivi, stari, nepokretna i nemoćna lica, koja su do sada bila zastupana od strane prijatelja, a koja ne mogu da preduzimaju parnične radnje lično niti mogu da plate advokatske usluge, a Srbija i dalje nema Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći.

Stav Ustavnog suda bio je da „ne postoji ustavnopravni osnov za propisivanje ograničenja u pogledu toga ko može biti punomoćnik strane u parničnom postupku“. Shodno tome, jedino bi odredba Zakona o parničnom postupku koja bi glasila: „Punomoćnik u parničnom postupku može biti svako potpuno sposobno fizičko lice.“ bila u skladu sa Ustavom. Međutim, zakonodavac nije uvažio obrazloženje odluke Ustavnog suda, već je u članu 85, stav 2 ZPP-a, suprotno stavu Ustavnog suda, ponovo propisao ograničenja u pogledu toga ko može biti punomoćnik fizičkog lica u parničnom postupku.

Postavlja se pitanje zašto zakonodavac nije dosledno sproveo stav Ustavnog suda već samo delimično, tako što je propisao da punomoćnik fizičkog lica može biti i potpuno poslovno sposobno lice pod uslovom da je u bračnoj vezi ili krvnom srodstvu sa zastupanim licem i tako izigrao smisao odluke Ustavnog suda i određenim grupama lica uskratio pravo na pristup sudu, namećući nesrazmerna i nelegitimna ograničenja i ugrožavajući ustavni princip o jednakosti pravne zaštite pred sudovima i drugim državnim organima.

Preuzmite: Inicijativa za ocenu ustavnosti člana 85, stava 2 Zakona o parničnom postupku
Videti saopštenje: Ustavni sud utvrdio da odredbe čl. 85 stav 1 u delu koji glasi „koji mora da bude advokat“, čl. 85. stav 2 i čl. 494 – 505. Zakona o parničnom postupku nisu u saglasnosti sa Ustavom i potvrđenim međunarodnim ugovorima

Pročitano 26998 puta
Praxis means action
Praxis means action
Praxis means action
Praxis means action