Državljanstvo i apatridija

utorak, 4. novembar 2014.

UNHCR objavljuje napor da se eliminiše apatridija u svetu do kraja 2024. godine

UNHCR danas pokreće globalnu kampanju “Ja pripadam” koja ima za cilj iskorenjivanje pojave lica bez državljanstva (apatridije) u narednih 10 godina. Milioni ljudi u svetu žive u razornom pravnom vakumu jer nemaju državljanstvo nijedne zemlje, niti zaštitu predviđenu instrumentima ljudskih prava. Cilj iskorenjivanja apatridije čini se sve bližim zahvaljujući nedavnom dramatičnom napretku ostvarenom u brojnim zemljama koje su pristupile ugovorima UN o ljudskim pravima.

Visoki komesar UN za izbeglice Antonio Gutereš, Specijalna izaslanica UNHCR Anđelina Džoli i više od 20 poznatih ličnosti i državnika u svetu danas su objavili Otvoreno pismo u kome se navodi da je, 60 godina nakon što su se Ujedinjene Nacije prvi put dogovorile o potrebi zaštite lica bez državljanstva “sada je kucnuo čas da se iskoreni i sama apatridija.”

Najmanje 10 miliona ljudi u svetu danas su apatridi, a svakih deset minuta rađa se jedna beba bez državljanstva. Obzirom da im je državljanstvo uskraćeno, često su im uskraćena i prava i usluge koje države pružaju svojim građanima.

“Apatridija može značiti život bez obrazovanja, bez zdravstvene zaštite ili legalnog zaposlenja … život bez mogućnosti slobodnog kretanja, bez izgleda za budućnost ni nade,” kaže se u Otvorenom pismu. “Apatridija je nehumana. Verujemo da je vreme da se ova nepravda iskoreni.”

Specijalna izaslanica UNHCR Anđelina Džoli je među prvima potpisala Otvoreno pismo. “Život bez državljanstva znači da vi i vaša deca nemate pravni identitet, pasoš, pravo glasa i malo ili nikakve izglede da steknete obrazovanje. Iskorenjivanjem apatridije ispravile bi se ove strašne nepravde. Ali bi se i osnažila drštva u zemljama u kojima se nalaze apatridi, jer bi tada mogli da se iskoriste njihova energija i talenti. Ovo je istovremeno i obaveza i šansa za vlade širom sveta da stanu na put ovakvoj isključenosti.”

Većina situacija apatridije su direktna posledica diskriminacije na osnovu etničke pripadnosti, vere ili roda. Štaviše, u ovom trenutku 27 zemalja uskraćuje ženama pravo da svoje državljanstvo prenesu na decu jednako kao i muškarci – situacija koja potencijalno stvara lanac apatridije koji se proteže na naredne generacije. Postoji takođe i veoma jasna veza između apatridije, raseljenosti i regionalne stabilnosti.

UNHCR pokreće kampanju u vreme kada postoje nagoveštaji promene stava država u svetu prema apatridiji. Pre samo tri godine, jedva 100 država je potpisalo dva međunarodna instrumenta koja se odnose na apatridiju – Konvenciju UN o statusu lica bez državljanstva iz 1954. godine i Konvenciju o smanjenju broja lica bez državljanstva iz 1961. Danas je broj država potpisnica dostigao 144, čime se približavamo kritičnoj masi.

Pa ipak, uprkos ovakvom napretku, pojavili su se novi rizici od apatridije usled narastajućeg broja velikih sukoba. Na primer, ratovi u Centralnoafričkoj Republici i Siriji primorali su milione ljudi na interno raseljavanje ili izbeglištvo.

Desetine hiljada izbegličke dece rođeno je u egzilu, a UNHCR tesno sarađuje sa vladama i partnerima u zemljama prijema izbeglica na prioritetnom upisu činjenice rođenja ove dece. To i činjenica da mnogima nedostaju dokumenta ili činjenica da su u nekim situacijama očevi nestali usled sukoba, znači da mnoga od ove dece mogu imati problema pri dokazivanju da su državljani.

UNHCR se udružio sa “United Colors of Benetton” i osmislio kampanju  ‘Ja pripadam’  čiji je cilj da privuče pažnju sveta na razorne posledice apatridije koje traju ceo život. Beneton je, u svom duhu podržavanja društvenih kampanja, osmislio sadržaj i vebsajt kampanje. Nakon pokretanja kampanje, Otvoreno pismo će postati onlajn peticija na ovom novom mikrosajtu sa ciljem da se prikupi 10 miliona potpisa kao podrška iskorenjivanju apatridije u narednih 10 godina.

UNHCR je danas objavio i Specijalni izveštaj o apatridiji koji skreće pažnju na posledice ove pojave, i Globalni plan akcije da se iskoreni apatridija u 10 tačaka čiji je cilj da se reše najveće krize današnjice i da nijedno dete ne bude rođeno bez državljanstva nikada više.

“Zbog apatridije ljudi osećaju da je samo njihovo postojanje zločin” rekao je Gutereš. “Mi imamo istorijsku mogućnost da stanemo na kraj pošasti apatridije u narednih 10 godina i da vratimo nadu milionima ljudi. Ne možemo dozvoliti sebi da u tome ne uspemo.”

Dok su problemi apatridije politički sporni u nekim zemljama, u drugima njena eliminacija može biti jednostavna – tek promena nekolicine reči u zakonu o državljanstvu. Tokom protekle decenije, zakonske promene i promene politika omogućile su da više od četiri miliona apatrida steknu državljanstvo ili da im se potvrdi njihovo državljanstvo. Na primer, presudom Visokog suda u Bangladešu iz 2008.godine omogućeno je da 300.000 osoba koje govore Urdu jezikom postanu državljani i time je stavljena tačka na beznađe u kome su živele generacije ljudi. U Obali Slonovače, u kojoj je apatridija bila ključni uzrok rata koji je trajao čitavu deceniju, zakonske reforme iz 2013. godine omogućile su onima koji su dugo u njoj boravili da konačno dobiju državljanstvo. U Kirgistanu je, od 2009. godine, više od 65.000 državljana bivšeg SSSR steklo ili potvrdilo svoje Kirgisko državljanstvo.

Ova godina -2014. označava 60. godišnjicu Konvencije UN o o statusu lica bez državljanstva iz 1954. godine koja, uz Konvenciju o smanjenju broja lica bez državljanstva iz 1961, predstavlja međunarodni pravni osnov za iskorenjivanje apatridije. UNHCR je uveren da je problem lica bez državljanstva moguće rešiti uz dovoljno političke volje. A za razliku od mnogih drugih problema sa kojima se vlade danas suočavaju, apatridiju je moguće rešiti za našeg života.

Za više detalja o kampanji UNHCR videti na Ja pripadam.

Pročitano 9742 puta

Izvestaji praxisa

 

POPULARNI TAGOVI

 

Praxis watch

Praxis means action
Praxis means action
Praxis means action
Praxis means action