Procenjuje se da je oko 1.300 dece izbeglica i migranata bez pratnje izloženo riziku od eksploatacije, nasilja i trgovine ljudima zbog sve restriktivnije politike kontrole granica i često neadekvatnog odgovora sistema socijalne zaštite u državama duž takozvane balkanske rute. Ovo je zaključak izveštaja koji su objavile međunarodne organizacije International Rescue Committee i Save the Children, u saradnji sa još 10 nacionalnih i međunarodnih organizacija koje rade na pružanju pomoći izbeglicama i migrantima.
Sistemi socijalne zaštite u državama duž rute često ne uspevaju da identifikuju i adekvatno podrže ovu izuzetno ranjivu decu, među kojima ima i onih starih samo devet godina, koja bežeći od rata i siromaštva, prelaze hiljade kilometara bez roditelja ili staratelja. Ova deca su često “nevidljiva“, a u nekim slučajevima, čak i kada ih sistem socijalne zaštite identifikuje, bivaju smeštena u neadekvatne uslove, što u nekim zemljama uključuje i pritvor.
Rizici za decu koja putuju na ovaj način su se još više povećali nakon što je pre godinu dana počela primena sporazuma između Evropske unije i Turske koja je dovela do zatvaranja granica duž takozvane balkanske rute. Zbog ovih restriktivnih mera, deca bez pratnje prinuđena su na očajničke poteze, te se oslanjaju na trgovce ljudima ili krijumčare, u kojima vide jedini način da nastave put.
Na ovaj način pojedina deca postaju žrtve eksploatacije jer ih krijumčari i trgovci ljudima primoravaju da rade i zarade novac da nastave put, a često ih i zlostavljaju, navodi se u izveštaju. U ovim okolnostima deca su zanemarena i izložena ogromnom stresu i opasnosti. Čak i ako se trude da deluju hrabro, njihove priče i crteži odaju potresne detalje o njihovim iskustvima na putu za koji su mislili da ih vodi na sigurno.
Sistemi socijalne zaštite u zemljama regiona, koji treba da identifikuju i pruže zaštitu deci bez pratnje, suočeni su sa teškoćama u naporu da odgovore na potrebe ranjive dece čiji broj raste od početka krize 2015. godine. U Srbiji je na nove zahteve odgovoreno povećanjem smeštajnih kapaciteta za decu bez pratnje, a zaposleni su i dodatni socijalni radnici koji im pružaju podršku. Ipak, potrebno je uložiti dodatne napore kako bi se uspostavila sistemska rešenja za adekvatnu zaštitu ove grupe dece.
„Deci je potrebna sveobuhvatna podrška prilagođena njihovim potrebama”, kaže Jelena Besedić iz organizacije Save the Children. „Način da bezbedno i legalno nastave put ka zemljama Evropske unije skoro da ne postoji. Mnogo dece odlučuje da ostane van zvaničnog sistema, pa stoga ne dobijaju ni pomoć humanitarnih organizacija, a onda se često nađu na meti krijumčara koji njima manipulišu pomoću pretnji. Tako se izlažu opasnosti da postanu žrtve nasilja, zlostavljanja ili iskorišćavanja“
U svim zemljama duž rute potrebno je povećati smeštajne kapacitete i obezbediti smeštaj koji je namenjen isključivo deci bez pratnje. Često se dešava da, čak i kada su identifikovani kao deca, maloletnici bez pratnje bivaju smešteni u centre s odraslim izbeglicama koje ne poznaju, ili u smeštaj koji je nalik pritvoru, kao što se događa u Bugarskoj i Mađarskoj.
Često se dešava da detetu bez pratnje budu dodeljeni staratelji iz centra za socijalni rad koji istovremeno vode više sličnih slučajeva, te su preopterećeni, nemaju dovoljno iskustva ili nisu obučeni za rad s decom izbeglicama i migrantima, pa ne mogu da im pruže podršku u skladu sa važećim standardima. Neka deca se takođe žale da nisu dovoljno upoznata sa svojim pravima, niti sa pravnim opcijama koje im stoje na raspolaganju.
„Svako dete mora dobiti svu pomoć i zaštitu koja mu je neophodna. Potrebno je da vlade u zemljama duž rute unaprede sistem podrške ovoj najranjivijoj grupi, ali pre svega, moramo obezbediti da te vlade dobiju neophodnu podršku i sredstva da se nose s ovom krizom. Evropska unija i države članice EU moraju ispuniti obaveze koje su preuzele i obećanje da će na adekvatan način odgovoriti na potrebe ove dece. To uključuje i preseljenje dece bez pratnje u zemlje Evropske unije i njihovo spajanje s porodicom,” izjavila je Ešli Lovet iz organizacije IRC. „Vlade koje to čine moraju prekinuti s praksom stavljanja dece u pritvor, a deci koja putuju bez roditeljske pratnje treba dodeliti obučene staratelje. Ukoliko ove mere izostanu, deca koja su već pretrpela traume zbog rata, sukoba i teškog putovanja biće dovedena u još teži položaj, jer bezbedan i legalan put za njih ne postoji, nisu adekvatno zaštićena, a očajnički žele da nastave dalje.”
U kreiranju izveštaja koji su koordinirale organizacije International Rescue Committee i Save the Children učestvovale su nevladine organizacije Atina, Beogradski centar za ljudska prava, Centar za integraciju mladih, Ideas, Info park, Novosadski humanitarni centar, Otvorena porta, PIN, Praxis i Terre des hommes.
Sažetak izveštaja na srpkom jeziku možete pročitati ovde.
Studije slučaja na engleskom jeziku mogu se pronaći na ovom linku.
Ceo izveštaj na engleskom jeziku možete pronaći ovde.
Danas se obeležava Međunarodni dan Roma. Romi i Romkinje su i dalje najugroženija manjinska grupa u Srbiji. Rezultati koji su do sada postignuti na unapređenju njihovog položaja još uvek nisu otklonili neke od osnovnih prepreka koje stoje na putu njihovog ravnopravnog pristupa pravima i uključenja u sve društvene tokove.
Komitet za ljudska prava u svojim Zaključnim razmatranjima u martu ove godine ponovo je izrazio zabrinutost zbog toga što se uprkos naporima koje država ulaže u rešavanje problema, Romi i dalje susreću sa široko rasprostranjenom diskriminacijom i isključenošću, visokom stopom nezaposlenosti, prisilnim iseljenjima i segregacijom u obrazovanju i stanovanju.
Međunarodni dan Roma naši sugrađani romske nacionalnosti, stanovnici neformalnog naselja u Čukaričkoj šumi, i ove godine dočekuju u naselju u kome su uslovi života ispod ljudskog dostojanstva, u naselju koje je ograđeno barijerama koje otežavaju pristup naselju. Kontejnerska naselja koja su formirana kao privremeno rešenje za raseljene iz neformalnih naselja, na istom su mestu već godinama. Preko 50% romskih devojčica udaje se pre 18 godine, a problem dečjih, ranih i prinudnih brakova gotovo isključivo se vezuje za romsku zajednicu. Mnogi i dalje ne poseduju sva važeća lična dokumenta i nemaju pristup osnovnim pravima. Ne postoji ni delotvoran sistem besplatne pravne pomoći, a za mnoge Rome i Romkinje to je jedan od osnovnih preduslova za pristup pravima. Prema godišnjem izveštaju Poverenice za zaštitu ravnopravnosti u ukupnom broju pritužbi zbog diskriminacije na osnovu nacionalne pripadnosti i etničkog porekla, više od 40% se odnosi na diskriminaciju Roma. Precizni podaci o razmerama nezaposlenosti čak i ne postoje.
Apelujemo na nadležne institucije da ubrzaju rešavanje preostalih problema, da odgovorno, efikasno i sistemski pristupe unapređenju položaja Roma i Romkinja. Takođe, pozivamo na poštovanje i promovisanje ljudskih prava, interkulturalnih vrednosti, dijaloga, solidarnosti i ljudskog dostojanstva.
Građanima i građankama romske nacionalnosti čestitamo Međunarodni dan Roma!
Tokom septembra i oktobra 2016. godine, Praxis je održao tri dvodnevne radionice za Romkinje i Rome u Leskovcu, Kostolcu i Novom Pazaru, usmerene na prevenciju i eliminaciju dečjih, ranih i prinudnih brakova. Radionice su organizovane kao deo aktivnosti projekta „Pravna pomoć licima u riziku od apatridije u Srbiji“, koji finansira UNHCR.
Učestvovalo je 75 žena i devojčica i 75 muškaraca i dečaka. Zbog specifične rodne uloge žene koja je prisutna u romskoj zajednici, radionice su organizovane tako da su prvog dana učestvovale Romkinje, a drugog dana Romi.
Cilj radionica bio je da se tokom dvodnevne interaktivne diskusije o značaju zdravog razvoja dece u najranijem detinjstvu, poštovanju dečjih potreba i želja, neophodnosti redovne zdravstvene zaštite, seksualnom i reproduktivnom zdravlju, značaju pravovremenog i kontinuiranog obrazovanja, zajednički identifikuje prisustvo dečjih, ranih i prinudnih brakova i dođe do predloga mehanizama koji bi doveli do prevencije i eliminacije ove škodljive tradicionalne prakse.
Kod učesnica je godina stupanja u brak u uzrastu od šesnaest i sedamnaest, a kod učesnika u uzrastu od osamnaest i devetnaest godina. Takođe, donja starosna granica stupanja u brak kod Romkinja kreće se od 13-15 godina, koliko je imala 21 učesnica radionica (28%). Samo 22 učesnice (29,3%) stupile su u bračnu/vanbračnu zajednicu nakon 18. godine, odnosno nakon zakonske granice za stupanje u brak.
Potrebno je i dalje raditi sa romskim zajednicama u ovim opštinama, pružati im savetodavnu podršku i osnaživati da o ovom problemu otvoreno razgovaraju i rade na rešavanju istog. Edukativno-savetodavni rad sa roditeljima, kao donosiocima odluka, podjednako je važan kao i rad sa decom u cilju podizanja svesti i osnaživanja devojčica i dečaka uzrasta od 10 do15 godina da se odupru ovoj štetnoj tradiocionalnoj praksi.
Za više informacija, videti saopštenje: Praxis održao drugi krug radionica usmerenih na prevenciju i eliminaciju dečjih, ranih i prinudnih brakova
Tokom oktobra i novembra 2016. godine, Praxis je održao tri opštinska sastanka u Leskovcu, Požarevcu i Novom Pazaru, kao deo aktivnosti usmerenih na prevenciju i eliminaciju dečjih, ranih i prinudnih brakova koje se sprovode u okviru projekta „Pravna pomoć licima u riziku od apatridije u Srbiji“, koji finansira UNHCR.
Ideja drugog kruga sastanaka bila je da se još jednom okupe predstavnici/e svih institucija koji/e mogu imati ključnu ulogu u prevenciji ove pojave, ali i onih institucija koje su dužne da reaguju u slučaju pojave dečjeg, ranog ili prinudnog braka, radi razmatranja već definisanih predloga i dodatnog unapredjenja.
Sastancima je prisustvovalo 48 predstavnika/ca centara za socijalni rad, policije, tužilaštva, sudstva, obrazovnih i zdravstvenih institucija, nevladinog sektora kao i romske medijatorke, pedagoški asistenti i aktivisti. Moglo čuti da je ovaj problem, iako dugo prisutan, nedovoljno tretiran, i da je samim tim i rad na rešavanju ovog problema mahom svima nepoznanica.
Jedan od zaključaka opštinskih sastanaka je i opšti stav učesnika/ca da iako postoje mehanizmi kojima bismo mogli adekvatno da se odupremo problemu dečjih, ranih i prinudnih brakova, nalazimo se u situaciju u kojoj aktivnosti nadležnih institucija nisu sinhronizovane, već se dešava da se odgovornosti prebacuju s jedne institucije na drugu.
U decembru 2016. godine, Praxis će široj i stručnoj javnosti predstaviti predloge politika za prevenicju i eliminaciju dečjih, ranih i prinudnih brakova.
Za više informacija, videti saopštenje Praxis održao drugi krug opštinskih sastanaka usmerenih na prevenciju i eliminaciju dečjih, ranih i prinudnih brakova.
Od otvaranja prihvatnog centra u Obrenovcu, ukupno 940 izbeglica i migranta, od čega 328 nepraćenih i razdvojenih maloletnika, relocirano je u prihvatni centar u Obrenovcu. Broj izbeglica i migranata koji pokušavaju da pređu u Hrvatsku, Mađarsku i Rumuniju je u porastu. Novina u odnosu na prethodni mesec je pojavljivanje nekoliko volonterskih organizacija, što je dovelo do uvođenja još jednog obroka - večere. Sanitarna situacija je unapređena postavljanjem mobilnih toaleta u barakama, od strane volonterskih organizacija. Ipak, velika količina smeća i pojava pacova u okolini baraka je poseban razlog za zabrinutost jer predstavlja rizik po zdravlje ljudi.
Praxis je tokom februara dao relevantne informacije novopridošlim izbeglicama i migrantima. Od njih 628, 374 su bili odrasli a 254 deca, što je značajno veći broj nego u prethodnom mesecu.
Za više informacija, videti ovde.
Početkom januara temperatura u Beogradu je padala i do 15 stepeni ispod nule. Po procenama Komesarijata za izbeglice i migracije, početkom meseca je oko 2000 ljudi spavalo na otvorenom u Beogradu, na parkinzima i u napuštenim magacinima (barakama) u blizini Beogradske autobuske stanice.
Oko 500 izbeglica i migranata je iz baraka premešteno u Obrenovac, od čega 200 nepraćene i razdvojene dece. Sredinom meseca, MSF je podigao 5 šatora, sa krevetima i grejanjem za privremeno noćenje potencijalnih maloletnika bez pratnje, kao i za izbeglice i migrante sa zdravstvenim problemima. Smeštajni kapaciteti su još uvek nedovoljni da zadovolje potrebe svih. Madjarska je dodatno smanjila broj ljudi koje dnevno prima na svoju teritoriju i u azilni postupak sa 20 na 10 ljudi radnim danima.
Praxis je u januaru nastavio sa radom na terenu i pravovremeno informisao 382 novopridošle izbeglice i migranta (259 odraslih i 123 dece) u Beogradu, što je manje nego u prethodnom periodu usled loših vremenskih uslova.
Za više informacija, videti ovde.
Humanitarna situacija u Beogradu je krajem decembra 2016. godine, bila prilično alarmantna, sa skoro 2000 ljudi koji spavaju na otvorenom na temperaturama ispod nule. Većina ih je spavala u barakama/magacinima iza Beogradske autobuske stanice u vrlo lošim uslovima, bez vode, toaleta, grejanja, u objektima zagušljivim od vatri koje su izbeglice palile da bi se ugrejale. Prema proračunu Paxisovog tima, dnevno je bilo prosečno oko 150 ljudi koji spavaju na otvorenom, na parkinzima, bez ikakvog skloništa. Procenjeno je da su trećina ovih ljudi nepraćeni i razdvojeni maloletnici.
Sa novopridošlima, kapaciteti skoro svih azilnih i prihvatnih centara su Srbiji su popunjeni ili preopterećeni.
Praxis je tokom decembra pravovremeno i adekvatno informisao i/ili uputio 1124 novopridošlih izbeglica i migranata (656 odraslih i 468 dece) u Beogradu. Manji broj novopridošlih nego u prethodnom periodu je posledica lošijih vremenskih uslova i temperatura ispod nule.
Za više informacija, videti ovde.
Početkom februara 2017. godine, posetili su nas predstavnici/e Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore i Centar za Romske Inicijative radi razmene iskustava o mehanizmima prevencije i eliminacije dečjih, ranih i prinudnih brakova.
Poseta Praxisu deo je studijske posete Beogradu, koju je organizovao Centar za romske inicijative u saradnji sa Ministarstvom unutrašnjih poslova Crne Gore, kao deo projekta „Koordinisanim delovanjem do suzbijanja nasilja i dečjih brakova u romskoj i egipćanskoj zajednici” koji se sprovodi u saradnji sa predstavništvom UNICEF-a u Crnoj Gori i uz finansijsku podršku EU. Ovaj program je deo višegodišnje regionalne inicijative koja za cilj ima unapređenje zaštite dece od nasilja i socijalnu inkluziju dece sa smetnjama u razvoju, koju sprovode UNICEF, European Disability Forum - EDF, EU, i vlada sedam zemalja u procesu pridruživanja EU.
Cilj studijske posete bio je razmena znanja i iskustava u vezi sa dečjim, ranim i prinudnim brakovima za potrebe izrade „Smernica za postupanje i procesuiranje slučajeva prinudnih brakova u romskim i egipćanskim zajednicama za potrebe policije, centara za socijalni rad, škola, sudova i domova zdravlja" u Crnoj Gori.
Za razliku od Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore, koje je pokazalo spremnost da reaguje na pojavu dečjih, ranih i prinudnih brakova, u Srbiji je i dalje primetno odsustvo institucionalne volje da se odgovorno bavi ovim problemom.
Početkom februara 2017. godine, posetili su nas predstavnici/e Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore i Centar za Romske Inicijative radi razmene iskustava o mehanizmima prevencije i eliminacije dečjih, ranih i prinudnih brakova.
Poseta Praxisu deo je studijske posete Beogradu, koju je organizovao Centar za romske inicijative u saradnji sa Ministarstvom unutrašnjih poslova Crne Gore, kao deo projekta „Koordinisanim delovanjem do suzbijanja nasilja i dečjih brakova u romskoj i egipćanskoj zajednici” koji se sprovodi u saradnji sa predstavništvom UNICEF-a u Crnoj Gori i uz finansijsku podršku EU. Ovaj program je deo višegodišnje regionalne inicijative koja za cilj ima unapređenje zaštite dece od nasilja i socijalnu inkluziju dece sa smetnjama u razvoju, koju sprovode UNICEF, European Disability Forum - EDF, EU, i vlada sedam zemalja u procesu pridruživanja EU.
Cilj studijske posete bio je razmena znanja i iskustava u vezi sa dečjim, ranim i prinudnim brakovima za potrebe izrade „Smernica za postupanje i procesuiranje slučajeva prinudnih brakova u romskim i egipćanskim zajednicama za potrebe policije, centara za socijalni rad, škola, sudova i domova zdravlja" u Crnoj Gori.
Za razliku od Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore, koje je pokazalo spremnost da reaguje na pojavu dečjih, ranih i prinudnih brakova, u Srbiji je i dalje primetno odsustvo institucionalne volje da se odgovorno bavi ovim problemom.
Početkom novembra, Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja je poslalo otvoreno pismo međunarodnim humanitarnim i nevladinim organizacijama, navodeći da je neprihvatljivo da organizacije dele hranu, odeću i obuću u centru grada, ili ohrabruju migrante da borave van prihvatnih i azilnih centara, naročito na teritoriji Beograde.
Humanitarna situacija u Beogradu zabrinjava više nego ikada, sa više od 1000 izbeglica i migranata koji spavaju na otvorenom u parkovima i barakama iza autobuske stanice u centru Beograda, od kojih je nekoliko stotina nepraćene dece, koja žive u ekstremno nehigijenskim uslovima, bez skoro ikakve pomoći. Pored toga, Mađarska je smanjila broj i sada prima samo radnim danima i to 20 ljudi dnevno. Istovremeno, smeštajni kapaciteti azilnih i prihvatnih centara u Srbiji su skoro puni, uključujući i kapacitete prepunog azilnog centa u Krnjači.
Praxis je u voom periodu pravovremeno i adekvatno informisao ukupno 2722 novopridošlih izbeglica i migranta (1345 odraslih i 927 dece).
Za više informacija, videti ovde.